Ne želim propagirati pobačaj, želim samo staviti neke činjenice na blog koje bi svakom razumnom čovjeku trebale pokazati da zabrana pobačaja nije rješenje civiliziranih zemalja.



(Izvori:
Abortion Worldwide
Fact Sheet:Impact of illegal abortion)

Iz ovih nekoliko brojki je vidljivo da se više pobačaja događa u zemljama koje brane pobačaj nego u zemljama koje ga dozvoljavaju. Dakle, pobačaj neće nestati ako se zakonom zabrani, samo će ga raditi nestručni ljudi sa nedozvoljenim sredstvima, što će na kraju rezultirati smrću žena koje žele ili moraju pobaciti.

Ja sam osobno za pravo na pobačaj.
Nije lako donijeti odluku da ćeš pobaciti. Nije lako proći kroz cijelu proceduru. Čitala sam doživljaje žena koje su pobacile, pričala sa svojom prijateljicom koja je pobacila i sve se slažu da je to jedna od najgorih stvari koje su morale napraviti. Ali, nisu imale izbora.
Nitko nema pravo zapovijedati ženi što može, a što ne može napraviti sa svojim tijelom. Zabranjujući pobačaj žene se “stavlja na njihovo mjesto”, označava ih se kao maternicu bez sposobnosti donošenja odluka, kao rasplodnu životinju, a ne kao ljudsko biće koje ima i svijest i moral i osjećaj odgovornosti i kao takva može odlučiti što je dobro ili loše za nju.

Pobačaj možda jest ubojstvo, o tome se još svađaju liječnici i stručnjaci, ali zabrana pobačaja je definitivno ubojstvo – ubojstvo slobode izbora, ubojstvo žena koje umiru od nelegalnih pobačaja.

Danas dok sam surfala naletila sam na stranicu Life’s Unanswered Questions.
Evo nekoliko pitanja (ako znate odgovore, postajte u comments :) ):




Još sličnih gluposti možete naći na adresi Crazythoughts – Life’s Unanswered Questions (obavezno poznavanje engleskog!)

Svako malo se na nekom topicu na forumu ili komentaru ispod bloga pojavi neki genijalac sa rečenicom tipa:
- svi vi koji visite na Internetu nemate život! Get a life!

Takve i slične rečenice se obično pojave u žučnim raspravama, kad druga strana ostane bez argumenata pa napada osobu postera/bloggera jer je ostala bez teksta. Ovakve trolove obično ignoriram, ako zbog ničeg drugog onda zbog očite činjenice da su i oni na Internetu pa samim tim upadaju u kategoriju koju nazivaju beživotni.

Ali moram priznat da mi dignu živce. Premda znam da velika većina Internet communityja (uključujući mene :) ) ima život te se ne treba živcirat oko budala bez smisla za dobu raspravu, ipak me piknu te izjave.

Zašto?

Jer sam ja, kao i vi, dio ove velike zajednice.
A ne volim kad netko pljuje po mojoj zajednici.
Pljuvanje po svima radi par ljudi sa određenim karakteristikama su predrasude.

Ne volim predrasude.

Zato što postoje teroristi koji su muslimani, svi su muslimani teroristi?
Zato što postoje Dalmatinci koji su lijeni, svi Dalmatinci su lijeni?
Zato što postoje Amerikanci koji su glupi, svi su Amerikanci glupi?

Razmislite malo. Svatko od nas nosi neku predrasudu, neku generalizaciju populacije u sebi. Svi su muškarci idioti, sve su žene kurve; svi su žuti radišni, a crni lijeni; svi se pankeri drogiraju, a obrijani napadaju. Svi su seljaci glupi, a intelektualci umišljeni. Sve plavuše su glupe.

Mogla bih nabrajati do sutra, no ovo nije post o predrasudama, s tim se možda uhvatim u koštac neki drugi dan, ovo je post o nama, Internet Communityju.

Znate li koliko nas je, ljudi koji švrljaju po bespućima Interneta?



Rast internet populacije od 2000 do 2004 godine je bio 125%!

A kod nas?
Do toga je malo teže doći. Na raznim web stranicama sa statističkim podatcima pojavljuju se različite brojke, pa tako imamo do 25% do 52% populacije na Internetu.



Mogu reći da su me ove brojke šokirale. Gledajući istraživanje iz 2002 godine kada je bilo 650,000 ili oko 18% populacije, sadašnje brojke su ogromne. U samo dvije godine broj se korisnika udvostručio!

Premda su mi neke od ovih brojki jako nevjerovatne (najsklonija sam vjerovati onoj od 1,194,000), ostaje činjenica da ima hrpa Hrvata na Internetu. Možda ne svaki dan, možda nas je takvih manje od pola, opet je to velika brojka.

Internet populacija raste iz sata u sat i uskoro će se brojiti u milijardama, broj web stranica u desetcima milijardi (jest da je dosta toga posvećeno sexu :) ), većinu toga ne biste pregledali za dva života. Internet, uz sav sex, igre, dowloadanje i druge gluposti, je prvenstveno ogromna riznica znanja i informacija cijelog čovječanstva.

Danas je život nemoguć bez njega. Što vam prvo pada na pamet kad želite saznati vijest o, recimo, izlasku novog Harry Pottera – Jutarnji List ili Google? Na stranu e-mail, blog, forum, chat i drugo, da li biste mogli zamisliti da za saznanje o nečemu morate odšetati u biblioteku i kopati po knjigama (koje, vjerovatno, nećete ni naći)? Da li biste se mogli vratiti u vrijeme zakašnjelih vijesti i ograničenih informacija? Vjerujem da ne biste.

Kada je ikad prije Interneta ljudima bio pristupačan takav medij, potpuno demokratski (i anarhističan), na kojem su svi jednaki, svi mogu biti što hoće i raditi što hoće?
Ovdje, na Internetu, možete naći informacije do kojih nikada ne biste došli u “stvarnom životu”. Možete upoznati ljude koje inače nikad ne biste sreli, možete naći i ljubav svog života.

Po čemu onda Internet populacija nema život?
Internet populacija ima više od života nego ljudi koji nisu online. Naravno da se kao korisnik možete ograničiti na skidanje muzike, čitanje horoskopa ili gledanje porno slika, ali isto tako možete proširiti svoje znanje o bilo čemu, raspravljati s ljudima o temama koje možda među prijateljima u RL ne možete započeti, učiti jezike, matematiku, programiranje, astornomiju, biti i raditi što vam god padne na pamet.
Internet je jedna od najboljih stvari koje su se čovječanstvu dogodile.

Ali što je previše, previše je. Zato ako ste zbilja beživotni i provodite ovdje sve svoje vrijeme, pogledajte kroz prozor. Izađite vani. Prošetajte među ljudima. Idite u kino. Jer koliko god Internet bio savršen kao sredstvo komunikacije, ipak ništa ne može zamjeniti ljudski kontakt.
___________________________________________

Sve sam većeg mišljenja da su velika većina Hrvata budale. Ili bar oni kojima se daje prostora na tv-u.

Slušam prije neku večer emisiju na televiziji o predsjedničkim kandidatima u kojoj voditeljica i ekipa raspravljaju o situaciji u Hrvatskoj.
Ne gledam baš često tv. Samo šumi u pozadini dok prčkam po kompu. Al ovo se probilo do mog mozga i diglo mi tlak u sekundi. Nisam mogla vjerovat. Među njihovim veleumnim izjavama su bile slijedeće:

- banke u Hrvatskoj nisu osjetljive na socijalno ugrožene obitelji
- banke se brinu samo za svoj profit
- banke se brinu samo za svoj vlastiti interes i interes država-vlasnica

Što nije u redu s ovim izjavama?

Vrijeme. Ovo nije Jugoslavija 1983. godine, već Hrvatska 2004.

Možda je u vrijeme komunizma sve pa tako i banke radilo za opće dobro i socijalu, ali dragi moji nostalgičari, mi smo u kapitalizmu.
Kapitalnim slovima: KAPITALIZMU.

Da li je banka Caritas?
Nije.
Da li je banka Crveni Križ?
Nije.
Da li je banka socijalna ustanova?
Nije.

Zašto onda itko očekuje od ijedne banke u Hrvatskoj da pomaže ljudima?

Bankama, kao i svim drugim komapnijama, na prvom je mjestu – profit.

Prvo profit, a onda sve ostalo.
U kapitalizmu socijalnu dimenziju možete zaboraviti.

Velike kompanije premještaju svoje pogone u jeftinije zemlje, djeca rade Nike tenisice, šiju nogometne lopte, rade cigle i kopaju u rudnicima, Indijci pišu software za siću, Neslte ima de facto robovske pogone u Africi i Aziji...

Znate ona slatka čokolada koju volite jesti? Velika je vjerovatnost da je potekla iz kompanije koja je zažmirila na oba oka što kakao od kojeg prave te divne čokoladice potječe iz države koja tjera djecu-robove da obrađuju kakaovac. Jeftina radna snaga za jeftin proizvod. (više o tome pogledajte na Chocolate and Slavery)

Ili mislite da su samo radnici u Hrvatskoj zlostavljani od strane svojih komanija (zbog toga što im, naravno, to dopuštamo)? Najveći Američki lanac trgovina je konkurentan drugima upravo zbog svojih robova. Možda nisu u lancima, ali nije im puno bolje. Manje novca za plaće, veći profit - to je sve što je važno. (više o tome na freepressed )

Mislite da samo u Hrvatskoj radnici strepe od otkaza poslodavca i rade za sitniš deset, petnaest sati dnevno da bi prehranili obitelj? Malo sutra – po cijelom svijetu se događa ista stvar – poslodavci iskorištavaju radnike koliko god mogu unutar (i malo izvan) granica zakona. (više o tome na Business for social responsibility )

Dragi moji, to je prava slika kapitalizma. Potpuno i besramno iskorištavanje ljudi zbog profita.

Što su ti ljudi, koji se danas bune zbog T-comovog otpuštanja radnika, iskorištavanja osoblja od strane velikih trgovačkih lanaca, socijalne neosjetljivosti banaka i drugog, mislili da će kapitalizam biti kad su odlučili Hrvatsku napraviti kapitalističkom zemljom?
Da će potocima teći med i mlijeko, da ćemo svi jesti Milke i piti francuski šampanjac, da ćemo se oblačiti u dizajnersku odjeću i voziti Ferrarije?
Zar su zaista očekivali da će Hrvatska postati preko noći Njemačka ili Amerika u najboljim godinama?
Zar su u kapitalističkim državama vidjeli jedino sjaj i izloge, ali ne i beskućnike i prosjake?

Očito jesu, jer godinama nakon što smo postali kapitalistička država, oni se bune na nije fer. Nije fer što se ne brinu za male ljude. Nije fer što im je novac na prvom mjestu. Nije fer što nas iskorištavaju. Nije fer što nas pljačkaju. Nije fer.

Taj komunističko-socijalistički mentalitet koji očekuje da se država i firme pobrinu za sve nas se mora promjeniti. Vrijeme je da se otrijeznite, dragi nostalgičari, i shvatite da vam danas nitko ništa neće dati. Nitko vam neće pokloniti ništa. Ni konkurentnost na tržištu, ni siguran posao, ni sigurnu budućnost, ništa.

Država vam nije majka, firma vam nije obitelj, zaboravite takve ideje, zaboravite prošlost u kojoj si mogao otplatiti kredit za života, radio u firmi dok si htio, imao besplatno zdravstveno osiguranje, dobio stan, auto, zemlju, štagod, zaboravite, jer su socijalne ideje mrtve koliko i drug Tito, a i vi, s tim idejama u glavi, moderni koliko i Yugo.